Jedan od najljepših slavonskih pokladnih običaja je pokladno jahanje, a danas je u poslijepodnevnim satima održano u Bodovaljcima.

6. Pokladno jahanje organizirali su članovi Udruge za promicanje kulturnih i tradicijskih vrijednosti „Pokladno jahanje“ Bodovaljci.

Na samome početku prisutne je pozdravio načelnik općine Vrbje, Igor Jurišić:

-Ovako lijepe običaje uvijek podupiremo, to je na neki način naša obaveza. Ali je lijepo vidjeti da se i na ovaj način čuva tradicija i običaji. Hvala svim mještanima Bodovaljaca koji su se uključili u organizaciju, što su okitili svoje prozore i kuće. Hvala i članovima Udruge za promicanje kulturnih i tradicijskih vrijednosti „Pokladno jahanje“ Bodovaljci i Željku Matijeviću koji je prije 6 godina htio napraviti jedan lijepi događaj u svome mjestu i općini. Hvala svim jahačima, a posebno me veseli što među vama ima puno mladih. To je pokazatelj da naši krasni običaji neće izumrijeti.

Konje i konjanike blagoslovio je župnik Željko Volarić.

Povorka konjanika u pratnji Trenkovih tamburaša (HKUU “Trenk” Nova Gradiška) prošla je kroz cijelo selo, a imali su 4 stajališta, “punkta”, gdje su ih domaćini dočekati s rakijom i kuhanim vinom, domaćim suhomesnatim proizvodima i slavonskim kolačima.

Nakon povorke konjanika, upriličeno je i druženje u Mjesnom domu gdje su na tradicionalnoj pokladnoj zabavi nastupili članovi Kulturno umjetničkog društva “Vrbje” iz Vrbja. Nakon njihovih nastupa, prisutne je zabavljao Tamburaški sastav „Legatto“.

Stari običaj graničara  koji se iz Babine Grede raširio širom Slavonije i Baranje  potječe iz vremena Vojne granice Slavonske Posavine uz rijeku Savu.
Prve zapise o pokladnom jahanju zapisao je Matija Antun Relković rodom Slavonac iz posavskog sela Davor sin graničarskoga časnika.( zaočeo je vojnu karijeru kao običan vojnik i u vojsci stekao čin kapetana. Borio se u dok nije zarobljen. Vrativši se iz zarobljeništva, još je neko vrijeme proveo u ratovanju (Bavarska), no zasićen vojničkim životom, povukao se u mirovinu (nakon što mu je car Josip II. dodijelio titulu nasljednoga plemića)) zapisao je u službenim dokumentima kumpanija, kako se oštro kažnjavaju nepodobštine službujućih graničara husara (konjanika) koji su se izvan službe okupljali u manje grupe konjanika, obilazeći selo o svome meraku u vrijeme Poklada. Tadašnji su graničari svečano odjeveni išli u obilazak svojih pajdaša na graničnim postajama noseći im pokladno jelo i piće. Po povratku sa granice, jahači su okupljali i trajbali poklade.

Običaj Pokladnog  jahanja raširio se iz Babine grede, a Gospodin Ilija Babić iz Babine Grede dobitnikom županijske nagrade za životno djelo kaže za ovaj običaj: „Sve se odvijalo u današnjoj zgradi Općine Babina Greda, nekadašnjoj kapetaniji iz doba vojne krajine sagrađena 1776. godine u kojoj je stolovao kapetan koji je raspoređivao i određivao krajišnike odnosno graničare koji su se svakih sedam dana mijenjali na granici na Savi prema Turcima. Pronašli smo u babogredskim zapovijestima iz tog doba, gdje piše da su se te dnevne zapovijesti kazivale sridom, no međutim, vidimo da su jahaći, zapravo kapetan zajedno sa svojim vojnicima ufesovima, ponediljkom, a to je predzadnji dan poklada, išli jašit kroz selo da bi provocirali neprijateljske snage Turaka preko Save, te su se zaustavljali gdje je bilo mladih djevojaka i snaša koji su ih častili krofnama, lomačicama. Upravo tim činom oni daju udio u obilježavanju poklada, pa su jašući, cijelom selom davali i odavali značaj  te krajiške vojske jer svaka kuća, svaka zadruga je morala dati po jednog vojnika za čuvanje granice.

Posebna pravila službeno nisu donesena no konj bi trebao biti uredno isčetkan i ukrašen po mogućnostima, a  jahač bi trebo biti u tradicionalnoj nošnji svog mjesta.

no images were found

Komentari
Prethodni članakVečeras u 19,00 sati u programu Radija Nova Gradiška repriza Zlatnog narodnog veza/video
Sljedeći članakTko je zakazao? Program ruralnog razvoja: U tri godine povukli smo tek 8,5 posto novca