Jučer je u Gornjim Bogićevcima završeno obilježavanje stogodišnjice rođenja hrvatskog pjesnika, dječjeg pisca i prevoditelja Grigora Viteza, koje je trajalo tijekom cijele 2011. godine.

Sudionici znanstvenog skupa koji je održan u Zagrebu i bio je posvećen upravo Grigoru Vitezu, posjetili su jučer uz Vitezovu kćerku Olgu Vitez-Babić i predstavnike Općine Gornji Bogićevci piščev grob u njegovom rodnom Kosovcu gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće na prelijepom spomeniku Tri tulipana autora kipara Luja Lozice. Nakon toga u Hrvatskom seljačkom domu u Gornjim Bogićevcima održan je prigodni program na kojem su Vitezove pjesme recitirali učenici Osnovne škole Okučani i Područne škole Gornji Bogićevci. Nastupili su i članovi Dramskog studija „Eho“ voditeljice Svetlane Patafta s jednim prekrasnim dramskim prikazom Vitezovih književnih djela. Osim spomenutih u Gornjim Bogićevcima su jučer bili i ravnatelj Uprave za nacionalne manjine u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, te član organizacijskog odbora spomenutog znanstvenog skupa Mirko Marković, te predstojnik Katedre za srpsku i crnogorsku književnost na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu profesor Dušan Marinković. Marković je rekao da će se organizacijski odbor znanstvenog skupa, nakon što je uspješno organizirao manifestacije na dan rođenja Grigora Viteza ove godine i Vitezijadu u Okučanima, sastati i rezimirati ono što je urađeno.

Plan je bio i postavljanje spomen-ploče na rodnu kuću Grigora Viteza u Kosovcu, no ipak ta inicijativa nije realizirana.

 

Profesor Dušan Marinković je naglasio da svi ovi sadržaji tijekom tekuće godine koji su održani u spomen na Grigora Viteza znače onoliko koliko je kultura, kojoj je poruka upućena, u stanju prepoznati i vidjeti sebe u tome što je urađeno, a urađeno je jako puno.

Prisjetimo se, Grigor Vitez je prvi moderan hrvatski dječji pjesnik, autor šest pjesničkih zbirki i knjige dječjih pripovijedaka, urednik dječjih knjiga i časopisa, prevoditelj, učitelj, pedagog i pedagoško-književni mislilac. Pokrenuo je i uređivao tri dječja i adolescentska književna niza (Vesela družba, Biblioteka Vjeverica, Biblioteka Jelen) i dva dječja časopisa (Pionir, Radost), pisao je programske studije o djetetu, djetinjstvu i književnosti u kontekstu djetinjstva i zdušno se, u svom književnom, uredničkom i publicističkom radu, zalagao za ljudskost, razum i pravednost, a protiv tiranstva, bezdušnosti i opresije. Grigor Vitez rođen je 15. veljače 1911. u slavonskom selu Kosovcu nedaleko od Nove Gradiške. Osnovnu je školu polazio u Okučanima, srednju i učiteljsku školu u Novoj Gradiški i Pakracu. Rano je sricao pjesme, no nekoliko početnih neuspjeha (o kojima sugestivno i duhovito piše u različitim biografskim zapisima njegova kći Olga Vitez Babić) zamalo ga je odvratilo od pjesništva. Nakon završene učiteljske škole zaposlio se kao učitelj u Slobodnoj Vlasti pokraj Đakova, potom radi u Voćinu i Golincima pokraj Orahovice, odakle se aktivno uključio u Narodnooslobodilačku borbu. Nakon završetka rata umjesto neposrednoga pedagoškog rada prelazi u Ministarstvo prosvjete kao šef Odsjeka za prosvjetu. No pjesnički je poziv ipak prevagnuo, te 1956. objavljuje svoju prvu zbirku dječje poezije Prepelica, koja se danas smatra prekretnicom u hrvatskom dječjem lirskom sustavu, začetnicom i središnjim mjestom moderne hrvatske dječje poezije. U sljedećim pjesničkim zbirkama, Sto vukova (1957.), Kad bi drveće hodalo (1959.), Iza brda plava (1961.), Hvatajte lopova (1964.), Gdje priče rastu (1965.) i Igra se nastavlja (1966.), svoj je pjesnički izraz i jezičnu igrivost usavršio i utvrdio posve novu poetiku oslonjenu na jezične igre, brojalice i besmislice usmene poezije, potom na pejzaž kao samostalnu temu, produktivan odnos djeteta i životinje te afirmiranje nove pedagogije s djetetom u središtu. U zbirci pripovijedaka Bajka o glinenoj ptici i druge bajke i priče (1964.) još se dosljednije opredijelio za humanistički angažiranu narativnost i pripovijedanje u humorističnim minijaturama. Usporedno s književnim radom, Vitez je aktivan i «oko književnosti», osobito kao urednik različitih pedagoških i prosvjetnih izdanja te upravo u desetljeću intenzivnog objavljivanja dječje poezije prelazi u nakladničko poduzeće Mladost, u kojem ostaje do kraja života, pokrećući iznimno utjecajnu dječju Biblioteku Vjeverica i Biblioteku Jelen, namijenjenu adolescentskoj čitateljskoj publici. U Biblioteci Vjeverica objavljivao je klasike te aktualne autorice i autore svjetske i hrvatske dječje književnosti, kao i južnoslavenskih dječjih književnosti. Stoga je ubrzo taj nakladnički niz, zahvaljujući Vitezovoj uredničkoj kompetenciji i posvećenosti, postao središnji medij dječje književnosti i kulture na hrvatskom kulturnom prostoru, ali i u jugoslavenskim okvirima. U Biblioteci Vjeverica prvi su put, kao dječji autori, prevedena djela Ericha Kästnera, Felixa Saltena, Astrid Lindgren, Lewisa Carrolla, Ferenca Molnára i niz književnica i književnika koji danas imaju status klasika svjetske dječje književnosti. Vitezova je velika stvaralačka i kulturno-produktivna energija u razdoblju nakon završetka Drugoga svjetskog rata pa do njegove smrti bila jedan od pokretača dječje kulture u Hrvatskoj i na jugoslavenskom prostoru, a za svoj je književni i «okoknjiževni» rad višestruko nagrađivan. Umro je u Zagrebu 23. studenog 1966. kao klasik hrvatske dječje poezije, njezin prvak i najutjecajnije ime, i to simboličko mjesto u hrvatskoj dječjoj književnosti zauzima i danas. U godini poslije Vitezove smrti (u siječnju 1967.) hrvatski je Savez društava «Naša djeca» ustanovio godišnju Nagradu «Grigor Vitez» za najbolji književni tekst hrvatske dječje književnosti te za najbolju ilustraciju u slikovnici ili ilustriranoj knjizi. Nagrada «Grigor Vitez» do danas je najvažnije i najutjecajnije priznanje koje se u hrvatskoj dječjoj književnosti i ilustraciji može dobiti. Simboličko naslijeđe Grigora Viteza u hrvatskoj se dječjoj književnosti i kulturi prepoznaje na mnogim razinama, od samoga dječjeg pjesništva, u kojem je Vitezov utjecaj na motivskom, idejnom i stihovno-formalnom planu trajan i neosporan, potom kulturološkog prostora dječje književnosti i njezina društvenog okvira i utjecaja, pa do trajne okrenutosti dječje književnosti idealima humanosti i radosti.

Autor: Nikola Knežević/photo: mvinfo.hr

Komentari
Prethodni članakRajko Aleksić (RNG) dobio zlatnu plaketu za dugogodišnji rad
Sljedeći članakProslava 10 godina rada Udruge za pomoć osobama s metalnom retardacijom Nova Gradiška