Obzirom na prepunu dvoranu Gradske vijećnice, dalo bi se zaključiti kako je Novogradiščanima dosta nepodnošljive socijalno-gospodarsko-političke situacije u kojoj žive. Jer, koliko god politika krojila naše živote, činjenica je kako smo, odavno, gotovo na dnevnoj bazi, prezasićeni informacijama koje izravno ili neizravno utječu na naše živote, a koje nismo u mogućnosti mijenjati.

Hoće li stvari promijeniti novi politički pokret i buduća ( tvrde njeni članovi ) parlamentarna stranka, vidjet ćemo uskoro. U svakom slučaju, nekolicina ljudi koji su se kalili u najtežim danima Domovinskog rata, smatrala je vlastitom moralnom dužnošću i obavezom nešto učiniti. I nastao je Zavjet za Hrvatsku koji je, u kratko vrijeme, u svojim redovima okupio relevantan broj istomišljenika.

Čelni ljudi zavjeta za Hrvatsku, visoko vojno obrazovani, ali i dokazani u najtežim nacionalnim trenucima, general Marko Lukić i admiral Davor Domazet Lošo jučer su ( utorak, 6.studenoga ) svoje, ali i ideje i ciljeve Zavjeta predstavili Novogradiščanima i nakon dugo vremena potvrdili kako ima ljudi koji su spremni, javno, otvoreno, glasno i bez rukavica progovoriti o svemu onome što u ovoj zemlji nije dobro.A, nije dobro puno toga,kažu i tvrde kako su upravo, oni koji su se borili za ovu zemlju, najpozvaniji stvari i mijenjati, ali i upozoriti na brojne nepravilnosti.

Jer, došlo je, smatraju članovi Zavjeta, da Hrvatska promijeni politički smjer i riješi se svega onoga što joj je, evidentno teret proteklih 20-ak godina. Politička situacija, ali i pretjerano živopisna scena, pitanje statusa hrvatskih branitelja, njihova uloga u budućnosti, ali i suvremenosti, pitanje kriminala, pretvorbe, nejasne i gotovo nepostojeće gospodarske strategije, nezavidan položaj mladih ljudi koji ne vide izlaz i nemaju budućnosti, samo su neke od tema s kojima su upoznali uvaženi gosti i predavači. Kada je riječ o položaju mladih posebno je emotivan i s puno razumijevanja bio general Marko Lukić podsjetivši kako je i on jedan od tih mladih ljudi koji su, u naponu životne snage, nastojali učiniti velike stvari. ( podsjetimo, general Marko Lukić u ratnim je danima, u 28.godini bio zapovjednik Antiterorističke jedinice Lučko ) .

Ima li Hrvatska i svi njeni građani, bez obzira na vjersko, nacionalno ili političko uvjerenje, snage za promjenu, pitaju se u Zavjetu. Da li je, konačno došlo vrijeme da ponovno budemo zajedni, ujedinjeni u razmišljanju što je dobro, a što loše za našu zemlju?  Ako smo se mogli snažni i ujedinjeni suprostaviti daleko nadmoćnijem neprijatelju ranih 90-tih, zbog čega ponovno ne bi uzeli sudbinu u vlastite ruke i kreirali bolju budućnost za našu zemlju, našu djecu, hrvatsko selo i gospodarstvo?

Jer, nije normalno, a ni moralno, da zemlja koja obiluje prirodnim bogatstvima, zemlja-žitnica, kolijevka ratara i ribara , gladuje, a mogla bi hranu izvoziti. Nije normalno, a ni moralno, da naši stručnjaci, visoko cijenjeni majstori i obrtnici posao i egzistenciju traže kao strana najamna radna snaga.

Odgovore na ta pitanja vjerojatno znaju brojni sugrađani koji su bili dio sinoć organizirane tribine. A da se stvari , uistinu, mijenjaju potvrdio je i Josip Ajduković, predsjednik Županijske podružnice Zavjeta za Hrvatsku.

Autor: Simonida Tarbuk

Komentari
Prethodni članakŽupan u “kontroli” radova
Sljedeći članakJedinstvo u različitostima